Autostop kao način putovanja vjerojatno je avantura na koju se većina ljudi nebi odvažila. Nema tu fiksnog voznog reda, niti garantiranog vremena dolaska. Putovanje autostopom pretvara se u niz spontanih odluka, ne znate tko će vas povesti i kamo ćete stići do kraja dana. Puno je neizvjesnosti, a potrebno je i puno povjerenja. Upravo takav način putovanja za neke putnike predstavlja vrhunac slobode i istraživanja. Marino Mazor i njegov prijatelj Tomislav Mađar upravo autostopom su putovali od Rijeke do najsjevernije točke Europe – Nordkappa. Dva prijatelja, Tomislav koji se bavi postavljanjem solarnih panela, a Marino projektiranjem, snimanjem i dizajnom, prošlo ljeto krenula su na put dugačak gotovo 5.000 kilometara. Razgovarali smo s Marinom o njihovoj nevjerojatnoj avanturi.
Kako je došlo do ideje da iz Rijeke autostopom krenete sve do Nordkappa? Zašto baš Nordkapp?
Ideja se već rojila u mojoj glavi posljednjih nekoliko godina, ali nikako da se cijelo ljeto posloži da me put odvede prema sjeveru. Na neki način morali smo žrtvovati najbolji period u Hrvatskoj za vrijeme ljeta, iako smo preskočili velike vrućine. Nordkapp je neki kraj kontinenta, mali kraj svijeta, mjesto gdje zemlja prestaje, a počinje beskrajno more prema Sjevernome polu. Avantura sa ciljem. Daleki sjever i što se tamo zapravo dešava? Nismo znali puno o Baltičkim zemljama – osim da je hladno. To je očito i bila neka želja – otkriti dio Europe o kojemu obojica nismo imali pojma.
Koliko dugo ste se pripremali i što ste sve ponijeli sa sobom?
Priprema je trajala točno jedan dan. Nema se tu šta pripremati, ili si odlučio stati na naplatne kućice na Grobniku ili nisi. Odluka je u jednom trenutku. Možda je psihička priprema trajala nekih dva tjedna – “Ok, stvarno idemo stopirati u nepoznato.”
Ponijeli smo što je manje moguće – sve što nosiš sa sobom biti će ti kuća na leđima idućih mjesec dana. Težak ruksak nije dolazio u obzir. Bilo je bitno imati kvalitetnu obuću, nepromočiv šator i vreću za spavanje, kvalitetnu izolaciju na podu šatora. Kapu, rukavice i slične zimske detalje. Putovati lagano, ali sa kvalitetnom opremom.
Koliko dugo je trajao put autostopom i koje zemlje ste sve posjetili?
Prošli smo kroz Hrvatsku, Sloveniju, Austriju, Češku, Njemačku, Dansku, Švedsku i na kraju stigli do Norveške gdje smo se najdulje zadržali. Put od Rijeke do Nordkappa trajao je točno mjesec dana.
Kako je otprilike izgledao jedan dan na putu, koliko najduže ste čekali prijevoz?
Kako izgleda prosječan dan? Vrlo je teško imati prosječan dan kada je svaki dan apsolutno drugačiji od prethodnoga. Svaki dan se ustaješ, napokon je malo toplije nego po noći. Spremaš šator i vreću za spavanje, kuhanje kave i doručka na plinskom kuhalu – nekad ispod slapa, nekad na vrhu planine, nekad pokraj autoceste ili ispred policijske stanice. Bilo je raznih buđenja na raznim mjestima, ali početak dana bio je uvijek isti. Zatim kreće onaj “poslovni” dio u kojemu je trebalo odraditi dnevni posao – autostopiranje prema sjeveru. Nekad bi podigli palac i zaustavili auto u nekoliko minuta, a neke dane je čekanje trajalo satima. Nema pravila.
Uvijek smo probali dio oko ručka iskoristiti za istraživanje neke lokacije na kojoj smo ostavljeni, kuhanje ručka i malu pauzu, a zatim opet na cestu. Svakih nekoliko dana smo ostavljali za veća istraživanja gdje bi cijeli dan proveli u planinama Norveške, istraživali fjordove ili otoke. Svaki dan je drugačiji i nepredvidiv – upravo je to ljepota autostopiranja.
Tko vas je sve povezao autostopom, kakvi ljudi i je li bilo problema s komunikacijom?
Ljudi su bili interesantni, svaki sa svojom životnom pričom. Nekada bi se vozili sa bakicom od 75 godina, a nekada bi nas vozila cura koja je položila vozački prošli tjedan. Od turista do lokalnih autohtonih naroda sjevera – Semi ljudi. Bilo je šareno. Generalno svi pričaju engleski, a možda smo imali jedan auto gdje se nismo mogli smo razumjeti, pa smo koristili dobri stari Google translate. Navečer nakon deset sati uglavnom nismo imali sreće s autostopiranjem, pa bi najčešće krenuli u potragu za novim prenoćištem. Ponovno rastvaranje šatora, priprema večere i napokon odmor nakon još jednog ludog dana.
Što vas je iznenadilo, a što razočaralo na putu?
Što nas je razočaralo? Možda piva koja košta 15 eura u baru. Osim toga – previše magle i kiše na sjeveru, ne bi se žalio da je vrijeme bilo bolje.
Gdje ste sve spavali tijekom puta, jeste li kampirali, koristili hostele ili neku drugu vrstu smještaja?
Spavali smo isključivo u šatoru – osim noći kada nas je jedna gospođa pozvala u svoju kuću jer nas je vidjela na kiši u selu kako autostopiramo. U Norveškoj postoji zakon koji kaže da su svi ljudi slobodni kampirati bilo gdje u državi s jedinim pravilom da mora biti najmanje 150 metara od naseljene kuće i u periodu od najviše 48 sati. Recept za savršeni roadtrip.
Da li ćete neko mjesto ili susret s ljudima pamtiti posebno i zašto?
Najljepše mjesto na kojemu smo spavali defitnitivno je bio klif iznad otočja Lofoten. Doslovno nije bilo mjesta za šator na samome vrhu pa je mali dio šatora visio preko ruba klifa. Užas. Oboje smo se probudili sa noćnim morama kako padamo sa klifa, ali ujutro – dočekao nas je spektakl buđenja iznad jednog od najljepših pejzaža koje je moje oko ikada vidjelo.
Taj dan smo imali ogromnu sreću – u idućoj noći ukazala se polarna sjvetlost koja je zaplesala iznad otoka i fjordova. Prva i vrlo blaga pojava ove godine, ali ipak imali smo sreću vidjeti ju iznad mjesta na kojemu smo spavali. Priroda je stvarno čudnovata i moćna.
Da li ste ikada pomislili odustati? Kako ste se osjećali kada ste stigli na cilj i kako ste doživjeli sjever?
Sam kraj bio je konačni dolazak na cilj. Nešto što smo napravili. Nismo odustali. Niti u jednom trenutku odustajanje nije bila opcija, ali tko je mogao znati. Neke noći bile su hladne kao usred zime. Nekada je bilo naporno. Mokra roba, mokre čarape i gojzerice bez sunca da ih osuši. Bilo je uspona i padova, ali na kraju smo stigli do cilja. Nordkapp kraj Europe i početak potpunoga sjevera. Iako, nije bitan cilj, već put kojime smo dolazili do cilja. Zagrlili smo se, nazdravili, nekako je pao taj kamen sa srca. Poprilično brzo u hladnoći i magli krenuli smo planirati povratak.
Preporuke za sve koje se žele upustiti na takvo putovanje autostopom?
Mislim da je svijet generalno sigurno mjesto – to nam je dokazalo i ovo autostopiranje. Naravno, postoje iznimke, ali većina ljudi gdje god krenemo je dobra i želi pomoći. Ako krenete u takvu avanturu preporučio bih da slušate svoj instinkt – ako imate osjećaj da ne bi trebali ući u auto – nemojte ući u njega. Uvijek slušajte instinkt. Fotkajte tablice ako niste sigurni prije ulaska i pošaljite fotku nekome. I svakako nemojte pakirati ruksak sa suvišnim stvarima.
Koji su vam planovi za budućnost, imate li u planu neku novu avanturu?
Posljednjih nekoliko godina putujem poprilično intenzivno, tako da će vrlo skoro krenuti neka nova avantura. Moguće da će se u nekoj od sljedećih ponovno pojaviti isti likovi kao i u ovoj avanturi :)
Ovu Marinovu avanturu autostopom, ali i neke nove možete pratiti na njegovoj Instagram i Facebook stranici.
Fotografije: Marino Mazor
Razgovarala: Jasminka Đaković