Indija je zemlja koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Mnogi ju posjećuju zbog bogate kulture, prirodnih ljepota, a neki u njoj pronalaze i duhovni mir. Jedna od njih bila je i Ana Kuhanec. Anu smo upoznali na večeri u organizaciji Indijskog veleposlanstva u Zagrebu, gdje nam je ispričala svoje iskustvo putovanja u Indiju. Instruktorica fitnessa i aerobika, Ana je i osnivačica popularnog programa Ana’s Sensual Fitness koji kombinira jogu, pilates i ples. Njezino putovanje nije bilo “klasično” turističko, već je to bio duhovni put i posjet jednom ašramu. Takvo drugačije i zanimljivo iskustvo putovanja bilo nam je povod i za ovaj intervju.
Kako si se odlučila za putovanje u Indiju u ašram?
Vjerujem da su neke stvari u životu zapisane. Ako ih samo osjećamo srcem, živeći u trenutku i prepuštanju životu na nekim dubljim razinama svijesti, sve dođe u božansko vrijeme. Baš onda kada smo za to spremni. U ranim dvadesetima putovala sam na zapad, u Los Angeles. Tamo sam se, kroz aktivnu plesnu meditaciju, susrela s mudrostima kojima inspiriraju mnogi duhovni učitelji iz drevne Indije.
Dvadeset godina kasnije otputovala sam u Indiju. Ne tragajući više ni za čime, otišla sam po još jedno iskustvo. Donijela sam odluku u trenutku, uzela najmanji kofer ikada i znala samo jednu adresu na koju idem. Namjera je bila dovoljna. Čak sam ostavila prostor da mi život da ono što trebam, umjesto onoga što mislim da želim. Svemir je posložio karte s najboljom cijenom i najbržim transferima tako da sam u roku od dvanaest sati bila na destinaciji. Svega nekoliko dana nakon što sam osjetila poziv da moram otići.
Put u Indiju donio je i gomilu neugode. Ona je bila još duboko zakopana u mojoj podsvjesti i s njom sam se iskustveno suočila, samo da bi me ista oslobodila. Znala sam da u životu iz kontrasta učimo. Tako u Indiji na istom mjestu imate priliku vidjeti bogatog i siromašnog čovjeka, ali s istim srcem.
Moj golemi ego uvijek je držao sve pod kontrolom. Drukčije nije znao, sve je planirao i sve je uvijek mogao. No, ovoga puta trebala sam iskustvo prepuštanja bez otpora. Jedini, ali i najveći otpor bio je moj strah od puštanja kontrole.
U kojem dijelu Indije si bila? Zašto si odabrala baš taj dio?
Bila sam na jugozapadnom dijelu Indije, u pokrajini Kreali ( njezin slogan je God’s own country). South Cliff, u gradu Varkali, gdje sam odsjela šest dana, pravi je tropski komadić raja. Pun je prekrasnih plaža, bujnog zelenila i čarobnih palmi. Idealno je mjesto za odmor i opuštanje duše i tijela, za buđenje istinskog unutarnjeg osjećaja radosti. Osjećaja kojeg će vam, ako si dozvolite, tamo već sama priroda probuditi.
Osim South Cliffa koji je mirniji, mjesto za odmor i uživanje u prirodi, Varkala ima i North Cliff. Do njega možete doći i pješice po plaži (20-ak min) ili desetak minuta vožnje njihovim poznatim taksijima ‘tuk tuk-ovima’. North Cliff je baš izrazito turističko mjesto u Varkali, gdje se povrh plaže nalazi mnoštvo restorana i dućana. Obiluje smještajnim kapacitetom za sve i svakoga. Ljudi su topli, srdačni, otvoreni i sve će napraviti za gosta.
U toj pokrajini svega nekoliko sati vožnje autom sjevernije, nalazi se Amritapuri ašram. On je bio moja primarna destinacija, jedina na koju sam znala da odlazim iz Zagreba, a s koje sam kasnije otišla u Varkalu. Čini se, da sam hrabrim odlaskom u nepoznato (ne znajući gotovo ništa, osim lokacije ašrama), a sigurna u unutarnje vodstvo, odabrala baš sve što mi je trebalo.
Kako si pronašla ašram? Koliko dugo si ostala?
Zahvaljujući Manohar Lal-u, jednom divnom čovjeku, djelatniku Indijske ambasade, saznala sam za taj ašram. Došao mi je u život kao ‘glasnik’. Znao je samo što u životu radim i čime se bavim i otvorio je vrata mom putovanju u Indiju. To je bilo skoro godinu dana prije nego što sam otputovala. Iako sam datum povratka mogla promjeniti, 12 dana je bilo točno koliko je trebalo za moj prvi posjet Indiji.
Kako je izgledala tvoja dnevna rutina u ašramu?
Od pet punih dana, koliko sam bila u ašramu, jedan cijeli dan sam provela u apsolutnoj tišini (silent retreat), u dubokom procesu zarona u sebe. Ovaj alat sam već prakticirala, no ipak proces tamo je bio intenzivniji nego doma. Također, tamo sam odlučila piti samo vodu i sok od manga.
U ašramu imate hrane i svega što vam je potrebno. Vaša odluka je kako želite provesti vrijeme tamo. Jutra bih provodila na plaži, u svjesnom disanju ili samo šetnji prirodom, jednom riječju u nekom od oblika meditacije. Spontano sam i bez plana živjela u trenutku i prihvaćala što god bi on u ostatku dana donio. Doveo je na put i ljude s kojima sam, baš kao da se oduvijek znamo, razmjenivala iskustva, lijepo družila i s kojima sam kao i uvijek, učila o sebi samoj.
U Indiji sam bezuvjetno poklonila i nekoliko svojih vodenih meditacija i sessiona iako sam na putu primarno bila fokusirana na svoj proces. Sudjelovala sam i na grupnim ceremonijama i meditacijama. Uživala sam u čarobnoj samospoznaji i životnoj mudrosti kako bi sve ceremonije, bile one Indijske, šamanske, pa i religijske, za cilj trebale imati samo jedno. A to je da se povežemo sami sa sobom na koji god način nekome odgovaralo. I da taj osjećaj i iskustvo naučimo živjeti ne samo na ceremoniji, nego i u svom svakodnevnom životu i odnosima s drugim ljudima.
Moja najdivnija i najsnažnija spoznaja je bila da je moja podsvijest slobodna od predrasuda u kojima sam kao i mnogi odrastala. Da sam povezana sa sobom i da takva svoja, na izvoru mogu biti povezana sa svima oko sebe. Da s dubokim poštovanjem mogu uvažiti svačiji običaj i na njemu sudjelovati. Da mogu poštivati svaku kulturu i način na koji svatko od nas zapravo traga za putem povratka “doma”. Nazad k sebi na mjesto povezanosti s izvorom.
Svima nam je cilj povratak na taj čisti izvor na kojem osjećamo sve što nam je potrebno u životu – unutarnji mir, ljubav, kreativnost i zdravlje. Ono najvažnije da ne zaboravimo da je to mjesto uvijek u nama, i da ne moramo potegnuti u daleku Indiju da bismo ga našli. Dovoljno je samo donijeti odluku da želimo svjesno živjeti, spoznati što je duhovnost, odnosno svjesnost i što nam treba da je živimo.
PREPORUKA: Absolute Ayurveda je klinika u Varkali u kojoj sam si priuštila tretmane tradicionalnih masaža tijela, glave i Shirodare.
Što ti je najviše koristilo? Da li ti je nešto nedostajalo?
Ništa mi nije nedostajalo. Neopisivo sam zahvalna na razini svijesti i samospoznaji koju svakim danom sve više utjelovljujem i živim. Svjesna sam svoje podsvijesti koja je većinu života upravljala sa mnom, sve do trenutka mog buđenja. Putovanje u Indiju je samo još jedno iskustvo rada s dubokim djelovima moje podsvjesti. Uvjerenja koja su još nesvjesno držala kontrolu samo da ne bi osjetila neugodne emocije koje još od djetinjstva ostaju zarobljene u svima nama, a koje, kad se s njima ponovo suočimo prestaju biti prepreka svjesnom životu.
Koje doba godine je najbolje za posjetiti Indiju?
Vjerojatno ovisi u koju pokrajinu idete, ali ako idete u Keralu, kažu da su tamo ljetne temperature od 28-35 stupnjeva celzijusa tijekom cijele godine. U dva perioda u godini pušu monsuni i to od lipnja do kolovoza i onda ponovno u listopadu i u studenom.
Što bi savjetovala svima koji se odluče na posjet ašramu?
Više ne dajem savjete nikome, koliko god to možda grubo zvučalo, jedino je ispravno. Danas poštujem spoznaju da svatko ima svoj put. Ako se netko odluči vratiti sebi i svojoj intuiciji, nitko baš nikada to neće znati bolje od njega samoga po pitanju bilo čega. Bit ću istinski sretna ako nekoga mogu inspirirati svojim iskustvom u Indiji ili životnim putovanjem povratka sebi.
PREPORUKA: U glavnom gradu Kerale, Trhrivandrumu lokal koji bih izdvojila zove se Sarwaa. Kažu da je to jedan od njihovih najpoznatijih lokala. Imala sam sreću da su me sami vlasnici ugostili i ponudili mi smještaj na njihovoj drugoj lokaciji Sarwaa cafea, u turističkom gradu Varcali, na South Cliffu. Još neki od smještaja koje bih izdvojila u Varkali (South Cliff) su hotel Nebo i Pura Vida Varkala.
Kako bi za kraj opisala Indiju i svoje iskustvo?
Da Indiju moram opisati u dvije riječi, opisala bih ju s čistom jednostavnošću i prirodnošću. Baš se tim mudrostima, nakon svih postignuća za kojima za života čezne naš ego, vraćamo, kad i ako smo za to spremni.
Danas sam bogatija za još jedno iskustvo u četrdesetima, kakva sam samo pamtila iz ranih dvadesetih. Ono me podsjetilo na spoznaju da nigdje i nikada nisam sama i da koliko smo otvoreni za ljubav i povjerenje mi sami, okolina će nam samo to i reflektirati. Ono u što ja vjerujem jest kakvi smo mi takvi će biti i drugi u našem okruženju ma gdje god pošli. Za kraj ću još reći kako je Indija destinacija na kojoj će vas ugostiti s ljubavlju i dušom na svakom koraku.
Fotografije: privatni album