Baku kroz objektiv putopisnog fotografa Norberta Lepsika

by Putopis

Za većinu ljudi Baku još uvijek nije prvi na listi gradova koji žele vidjeti. Ipak, oni koji posjete glavni grad Azerbajdžana često se vraćaju očarani njegovom arhitekturom, atmosferom i kulturnom raznolikošću. Kako bismo saznali više o gradu, razgovarali smo s putopisnim fotografom Norbertom Lepsikom, koji je nedavno proveo tjedan dana istražujući azerbajdžansku prijestolnicu.

Nedavno ste posjetili Baku. Što vas je potaknulo na to putovanje?

Zapravo, želio sam posjetiti Baku već više od šest godina. Iz Budimpešte se može direktno letjeti do Bakua niskotarifnom aviokompanijom, pa je grad iznenađujuće lako dostupan. Mene je najviše privlačio kontrast na gradskom horizontu. Na fotografijama je bilo posebno vidjeti futurističke Flame Towers kako se uzdižu iza povijesne stare jezgre. Oduvijek sam mislio da ta kombinacija mora izgledati nevjerojatno i u stvarnosti. Nakon mnogo godina razmišljanja, napokon sam uspio otputovati tamo i bilo mi je izuzetno drago što jesam.

Kao putopisni fotograf, kakav vam je grad bio vizualno?

Arhitektonski, grad je veličanstven. Fotografu je vrlo lako izgubiti se u ljepoti Bakua dok traži perspektive i jedinstvene kadrove. Grad stalno mijenja svoj karakter. U jednom trenutku šetate srednjovjekovnim ulicama Icherishehera, a samo nekoliko minuta kasnije stojite ispred vrlo futurističke zgrade. Taj kontrast čini grad izuzetno zanimljivim za fotografiju.

Koja mjesta posjetitelji nikako ne bi smjeli propustiti?

Postoji nekoliko mjesta u Bakuu koja bi, po mom mišljenju, svaki posjetitelj trebao vidjeti. Djevojačka kula jedno je od najpoznatijih znamenitosti grada i posebno je lijepa u vrijeme zalaska sunca, kada zlatno svjetlo obasjava kamene zidove, a pogled na stari grad i Kaspijsko jezero oduzima dah.

Još jedno mjesto koje bih toplo preporučio je Highland Park. Panoramski pogled od tamo je spektakularan i iskreno prekrasan u bilo koje doba dana. Čak bih preporučio posjetiteljima da odu tamo dvaput – jednom tijekom dana i još jednom navečer, jer osvijetljeni gradski horizont izgleda potpuno drugačije nakon zalaska sunca.

Za ljubitelje arhitekture, Centar Heydar Aliyev apsolutni je vrhunac. Ta je zgrada zapravo bila jedan od glavnih razloga zašto sam uopće želio posjetiti Baku. Vidio sam mnogo prekrasnih fotografija prije putovanja i bilo je zaista posebno napokon je vidjeti vlastitim očima. Nažalost, nisam mogao snimiti točno one fotografije koje sam želio zbog radova na obnovi oko zgrade, ali svejedno je bilo fascinantno istražiti prostor te otkriti i njegovu unutrašnjost.

Mnogi na putovanju traže originalan suvenir i mjesto za opustiti se. Gdje to mogu učiniti u Bakuu?

Za mirniji trenutak u gradu, Baku Boulevard je savršen. Ta duga šetnica uz jezero djeluje vrlo opušteno i mirno te pruža prekrasne poglede na Kaspijsko jezero. Odlično je mjesto za popiti kavu i jednostavno uživati u krajoliku.

Ako netko želi kući ponijeti lokalni suvenir, preporučio bih posjet Yaşıl Bazaru. To je živahna tržnica na kojoj možete pronaći brojne domaće proizvode. Čaj od nara je vrlo popularan, tu je i med vrhunske kvalitete, veliki izbor orašastih plodova, mnogi začini, a osobno su mi se svidjele i razne vrste baklave koje se tamo nude. Važno je napomenuti da ćete za kupnju ondje trebati gotovinu.

Koliko se lako bilo kretati gradom?

Obično nemam problema s navigacijom u velikim gradovima, ali Baku je grad u kojem je to bilo malo složenije nego što sam očekivao. U teoriji, javni prijevoz možete platiti telefonom ili karticom pri ulasku, ali strane kartice nisu prihvaćene. Postoji i aplikacija za kupnju karata, no potreban vam je lokalni telefonski broj kako biste aktivirali i potvrdili račun.

Zbog toga smo se tijekom boravka uglavnom koristili taksijima. Za sva putovanja, uključujući transfere do zračne luke, koristili smo Bolt i funkcionirao je vrlo dobro. Bio je pouzdan i prilično pristupačan. Ipak, promet može biti gust tijekom špice, pa je to dobro imati na umu pri planiranju važnijih kretanja po gradu.

Kakav vam je bio ugođaj i ljudi?

Ljudi su bili vrlo gostoljubivi. Engleski jezik gotovo nikada nije predstavljao problem tijekom putovanja. Mnogi mlađi ljudi vrlo dobro govore engleski, dok starija generacija često i dalje više koristi ruski. Općenito, činilo se da su lokalni stanovnici sretni što turisti posjećuju njihov grad. Mnoge interakcije započinjale su osmijehom ili prijateljskim pozdravom. Ljudi nisu bili nametljivi, osim možda malo na bazarima ili tržnicama, ali to je razumljivo jer je to dio njihovog posla.

Je li vas nešto posebno iznenadilo u gradu?

Jedna stvar koja me jako iznenadila bila je nevjerojatna čistoća. Nismo vidjeli ni jedan komadić smeća na ulicama. Kasnije smo saznali da bacanje otpada može rezultirati vrlo visokim kaznama, što vjerojatno objašnjava zašto se grad tako pažljivo održava.

Još jedno iznenađenje bio je velik broj sigurnosnih kamera po gradu. Čini se da je gotovo svako područje pod nadzorom, a često se mogu vidjeti i policijski službenici. Lokalnom stanovništvu to je potpuno normalno, ali strancima u početku može djelovati pomalo neobično.

Jesu li postojali neki nedostaci pri posjetu Bakuu?

Jedina stvar koja je bila pomalo nezgodna jest to što grad nije uvijek prilagođen pješacima. Nema mnogo pješačkih prijelaza preko velikih avenija, a u mnogim slučajevima jedini način prelaska ceste je pothodnik. Ponekad je potrebno prilično dugo hodati kako biste pronašli mjesto na kojem možete sigurno prijeći ulicu.

A što je s gastronomskom scenom?

Restorani u Bakuu vrlo su pristupačni i lako je isprobati mnoga lokalna jela. Osim azerbajdžanske kuhinje, u gradu ima i mnogo turskih restorana, kao i nekoliko mjesta koja poslužuju tradicionalna gruzijska jela, koja svakako vrijedi probati. Ljubitelji bruncha također će pronaći dosta opcija. Tijekom putovanja posjetili smo nekoliko pekarnica i kafića i zaista smo uživali u otkrivanju lokalne kulture kave.

Za kraj, kako biste opisali Baku u jednoj rečenici?

Za mene je Baku destinacija koja istovremeno iznenađuje i ostavlja snažan vizualni dojam – savršen spoj tradicionalne baštine i modernog načina života.

Fotografije: Norbert Lepsik.

Razgovarala: Željka Đaković

Sve fotografije zaštićene su autorskim pravima.

You may also like

Leave a Comment