Prvi put sam posjetila najistočniji grad Hrvatske – Ilok. Put autom od Zagreba trajao je oko 3 i pol sata te je prošao relativno brzo. To je grad pun kulturne i povijesne baštine koji se smjestio na obroncima Fruške gore s pogledom na Dunav. Neki ga nazivaju Dubrovnikom istoka, a mnogi ga posjećuju radi njegovih starih podruma i vrhunskih vina. Mene je u Ilok dovela hrana, a oduševila povijest, priroda i ljudi. A i traminac, priznajem, baš je kraljevski doživljaj za nepce. Istraživala sam grad i okolicu 4 dana. Mislim da je to sasvim dovoljno za prvi posjet, ali naravno pri povratku mi se javila misao koja mi se uvijek javlja u tim trenucima ‘…da mi je možda još koji dan, bilo bi super’. Tu misao skoro uvijek slijedi ova: ‘pa nije mi to zadnji posjet, vratit ću se sigurno’. Slavonija, Srijem i Baranja imaju tolika blaga za vidjeti i doživjeti, u svakom smislu te riječi, da im se čovjek jednostavno mora vratiti. Ovo su moji dojmovi i nekoliko razloga zašto bi svakom preporučila da posjeti Ilok i okolicu.
Dunav
Bila sam smještena u hotelu Dunav, na samoj obali i prvo što me dočekalo ujutro je predivan izlazak sunca uz rijeku. Nisam ranoranioc, ali buđenje novog dana u jesenskoj maglici je stvarno predivan i opuštajući prizor. Odmah se nekako osjećate bolje :-)
Predivan početak dana. Fotografija Putopis
Dunav je druga najduža rijeka u Europi (nakon Volge), izvire u Schwarzwaldu u Njemačkoj, prolazi kroz čak 10 zemalja i ulijeva se u Crno more u Ukrajini. Boraveći par dana u hotelu Dunav primjetila sam koliko je Dunav važan za Ilok. To je mjesto opuštanja, susreta, druženja, šetnje, rekreacije, ribolova i čak kupanja u jesenskim danima.
Ribarski razgovori u zalasku sunca. Fotografija Putopis
Hotel Dunav je mali obiteljski hotel sa 4*, okružen zelenilom i pravi je odabir za potpuni odmor i opuštanje. Njegova velika, natkrivena terasa je ‘srce’ svih zbivanja za lijepog vremena i mamac za uživanje u ručku ili večeri uz pogled na mirni Dunav. Zapravo na toj terasi smo proveli najviše vremena dok smo bili u hotelu i osjećala sam se kao u dnevnom boravku. Osjetilo se da se svi jako trude da nam boravak bude što ugodniji, a hrana je bila stvarno izvrsna (prvenstveno riječna riba). Njihov rad i trud prepoznao je i Michelin te je ove godine hotel dobio Bib Gourmand preporuku za svoju gastro ponudu (preporuka za restorane umjerenih i nižih cijena).
Izdvojila bih još jednu posebnost hotela – njihove ‘ambasadore’. Mišo i Lino dva su brata koja ovom hotelu daju posebnu toplinu i šarm. Kao svi pravi domaćini veselo će vas dočekati, praviti vam društvo, ali vrlo pristojno, nenametljivo i osigurat će vam veliki osmijeh na licu te pravu sreću.
Braća Mišo i Lino, (ne mogu se odlučiti koji mi je simpatičniji i draži) ‘uhvaćeni’ objektivom Domagoja Severa
Fiš paprikaš i Iločki ćevap
To je upravo bio razlog mog posjeta. Napraviti fiš paprikaš i saznati kako se radi iločki ćevap. Tradicionalna hrana je bitan doživljaj svakog putovanja. Ona spaja ljude i puno govori o njihovom životu i običajima. Fiš paprikaš, ili skraćeno fiš, smo radili u hotelu Dunav, točnije u njihovom vrtu gdje smo postavili kotao. Prvi put sam pripremala fiš i iznenadilo me kako je zapravo recept jednostavan, a jelo jako ukusno. Radi se naravno s riječnom ribom, bilo bi odlično od više vrsta npr. soma i šarana. Obično je ljući, ali naravno koliko će biti ljut ovisi o vašem ukusu. Donosim vam recept, a kako smo ga mi pripremali možete vidjeti u videu na našem Instagram profilu ovdje.
Savjet: dobro je povremeno ‘provrtiti’ kotao kao na slici i tako se miješaju sastojci da se stope okusi. Fotografija Domagoj Sever
Recept:
Stavite vodu da zakipi (cca 3 l) te dodajte nasjeckane 2 glavice luka. Ostavite da ključa desetak minuta. Dodajte smjesu pasirane rajčice (pola litre), 2 žličice Vegete, žličicu soli, također jednu šećera te žlicu slatke mljevene paprike i prema ukusu ljute mljevene paprike. Nakon cca desetak minuta kuhanja, dodajte ribu narezanu na komade (debljine 4-5 cm). Pustite da se kuha 20 minuta pa dodajte 2 dcl bijelog vina. Neka se kuha još desetak minuta. Možete poslužiti sa širokim rezancima ili palentom ili krumpirom.
Sastojci (za 4 osobe):
1-2 kg ribe – som i šaran
3 l vode
2 glavice luka
500 ml pasirane rajčice
2 žličice Vegete
sol
1 žličica šećera
1 žlica Vegeta Maestro slatke paprike
Vegeta Maestro ljuta paprika prema želji
2 dl vina
Zadnja provjera prije serviranja. Fotografija Putopis
Široki domaći rezanci su bili pun pogodak, a umak je bio malo jači i ljući nego sam navikla, ali odličan. Fotografija Putopis
Iločki ćevap nema nikakve veze sa pojmom ćevap na koji sam navikla. Radi se na drugačiji način i potpuno je različito jelo od klasičnih ćevapa u somunu. Iločki ćevap su sočni komadi mesa (svinjska vratina) u umaku od povrća, a obično se poslužuju uz palentu. Od povrća se koristi paprika,luk, rajčica no možete dodati i drugo povrće npr. mahune ili patlidžan. Čak i đuveđ. Meso pečeno na grillu se posloži u posudu sa dinstanim lukom te preko toga se doda navedeno povrće i začini.
Iločki ćevap u pripremi. Fotografija Putopis
Dodali smo malo Vegeta Maestro dimljene paprike. Fotografija Putopis
Šarenilo boja i stapanje okusa. Fotografija Putopis
Sve to zajedno se stavi u pećnicu na 200 stupnjeva pola sata da povrće pusti svoje sokove i da se sjedine sve arome. Za prilog smo imali palentu, ali može se poslužiti i pire i salata od npr. zelja. Iločki ćevap je stvarno sočan i jako ukusan, a posebno mi se svidio umak.
Eto ovako izgleda Iločki ćevap, odnosno ovako je izgledao prije nego je nestao :-) Fotografija Putopis
Sva ova jela su intenzivnija, začinjenija i ‘punija’ u okusu, ali takva je kuhinja ovog kraja- jaka i izdašna – mješavina srijemsko-slavonske, austrougarske i podunavske kulinarske tradicije. Vinarija Papak je bila naš domaćin i izvor recepta :-) Obiteljska je vinarija, nalazi se na Radoškom brdu u blizini Iloka i to je najistočniji vinorodni položaj u Hrvatskoj. Kuća je doslovno okružena hektarima i hektarima samih vinograda. Tako je i vožnja do vinarije i kušaonice pravi užitak jer prolazite kroz mnogobrojne vinograde i možete uživati u nepreglednim nasadima vinove loze.
Detalj iz vinograda. Fotografija Putopis
Stari grad i Iločki podrumi
Uz Dunav, na obroncima Fruške gore razvio se stari kraljevski grad Ilok. Njegovo ime se prvi put spominje 1267. godine, a arheološki nalazi svjedoče da je to područje bilo naseljeno još od kamenog doba. Pronađena su i bogata nalazišta vučedolske kulture koja je predstavljena u fenomenalnom istoimenom muzeju. Rimljani su zbog kontrole i strateških razloga tu sagradili pograničnu utvrdu Cuccium, a najpoznatiji vladar Iloka – Nikola Iločki (1410. – 1477.) je upravo na tom mjestu sagradio dvorac. I podrume, ove poznate Iločke podrume. Stari podrum iz 1450. godine je prvi podrum koji je izgrađen baš u svrhu proizvodnje i očuvanja vina u ovom dijelu Europe. Nikola je bio puno toga – moćni hrvatsko-ugarski velikaš i pretendent na kraljevsku krunu, ban Hrvatske, Slavonije i Mačve, vojvoda od Transilvanije te kralj Bosne. U njegovo vrijeme Ilok je doživio procvat – grad je opasan zidinama, a obnovio je i nadogradio franjevački samostan i crkvu sv. Ivana Kapistrana. Status slobodnog kraljevskog grada Ilok je dobio u 15 stoljeću. Nakon vladavine Turaka, Iločke posjede u 17. stoljeću dobiva kneževska obitelj Odescalchi, odnosno nećaci pape Inocenta XI Odescalchija. Aristokrati iz Italije obnavljaju stari Nikolin dvorac, moderniziraju vinogradarstvo i tada ponovno počinje novo ‘zlatno doba’ za Ilok. Danas je dvorac Odescalchi Muzej grada Iloka. Stalni postav će vas provesti kroz Ilok od prapovijesti, antike, srednjeg vijeka, osmanskog razdoblja, 19. i 20. st. pa do Domovinskog rata. Svakako preporučam stručno vodstvo koje će vas na jako zanimljivi način provesti kroz muzej. Sve detalje možete pogledati na web stranici Muzej grada Iloka.
Stari grad u magli. Fotografija Putopis
Neovisno jeste li ljubitelj vina ili ne, doživljaj Iloka nije potpun bez posjeta Starim podrumima. Oni su najstariji i najnagrađivaniji vinski podrumi u Hrvatskoj s tradicijom proizvodnje vina više od 2000 godina. Prvi pisani trag o uzgoju vinove loze datira još iz ilirskog doba. Kneževska obitelj Odescalchi modernizirala je cijelu proizvodnju i podrume, prvi puta u Europi je uvela izvorno punjenje vina na posjedu i pečat obitelji kao znak iznimne kvalitete i izvornog punjenja. Danas Iločki podrumi proizvedu oko 4 milijuna litara vina godišnje. Posebno je poznat njihov Traminac, zlatno žute boje, punog okusa i svježine sa aromom ruže. To vrhunsko vino se posluživalo na krunidbi kraljice Elizabete 1953. godine, a još nekoliko preostalih boca tog vina s krunidbe ima cijenu od čak 55.000 kn. Traminac se posluživao i na vjenčanju Harryja i Meghan.
Obilazak starih podruma prije degustacije. Fotografija Domagoj Sever
Degustaciju možete upotpuniti i s ručkom u restoranu koji je smješten u staroj vinariji. Sve detalje možete naći na web stranici Iločkih podruma.
Stvarno vrhunsko. Fotografija Putopis
Degustirali smo i crni Kapistran. Fotografija Putopis
Osim dvorca i starih podruma, u staroj jezgri možete posjetiti i novi interaktivni interpretacijski centar, zvonik, crkvu te uživati u parku i vidikovcu uz crkvu s pogledom na Dunav.
Golf, jahanje i pjenušac
Kada ste u Iloku obavezno morate posjetiti i Principovac koji se nalazi u samoj blizini. Nekadašnji dvorac smjestio se nadomak Iloka, na brežuljku okružen nepreglednim vinogradima. Izgradila ga je, već spomenuta, kneževska obitelj Odescalchi 1864. god. i koristila kao ljetnikovac i ladanjsko imanje za vrijeme berbe grožđa. Na tom brežuljku su zasadili prve trsove Traminca koji je postigao izvrsne rezultate, a osim što je taj položaj iznimno pogodan za uzgoj traminca, s brežuljka se pruža prekrasan pogled na Ilok, Srijem i Bačku.
Oblaci su se posložili i ulazak u bivši dvorac je bio impresivan. Fotografija Putopis
Danas je Ladanjsko imanje Principovac – restoran, ali nudi i luksuzni smještaj u apartmanima s 4*. Možete popiti kavu ili pjenušac na velikoj terasi, opustiti se u šetnji kroz vinograde ili fotografirati na ljuljački. Možete zaigrati i golf. Tako sam i ja prvi puta zaigrala golf, odnosno bolje reći probala igrati. I svidjelo mi se, u silnim pokušajima da pogodim lopticu i dobacim je negdje u zelenilo terena (rupu nisam ni pokušala ciljati) odlično sam se zabavila.
Koncentracija na vrhuncu uz misao dana – kako ne promašiti golf lopticu. Fotografija Domagoj Sever
Savršen kutak za opuštanje i naravno obavezan foto point. Fotografija Domagoj Sever
Živjeli! Proslava uspješne partije (kaže li se to tako?) golfa. Fotografija Domagoj Sever
Za više detalja i informacija oko posjeta možete kontaktirati Ladanjsko imanje Principovac
Još jedna moja preporuka dok ste u posjetu Iloku je odlazak na jahanje. Konjički klub Eohippus je možda malo udaljeniji od Iloka, nalazi se blizu Vinkovaca (vožnje autom cca 1 sat), ali svi ljubitelji jahanja, životinja i boravka u prirodi neće požaliti. Konjički klub je prava mala oaza za opuštanje. Idealno je mjesto za djecu jer se mogu ‘družiti’ i sa ostalim domaćim životinjama, dok roditelji mogu popiti kavu ili sok. Klub organizira i terapijska jahanja.
Jedan od ljepotana kluba. Fotografija Putopis
Specijalno ispletena frizura za Vinkovačke jeseni. Fotografija Putopis
Osim konja (kao obožavatelj životinja tu sam totalno subjektivna :-) ) super mi je što klub njeguje eko uzgoj raznih voćki na imanju i što omogućava volontiranje. Vjerujem da je rad s tim plemenitim životinjama stvarno poseban. Više informacija o klubu možete pogledati na njihovom webu Konjički klub Eohippus
Muzej Vučedolske kulture
To je muzej koji se jednostavno mora posjetiti i apsolutno me oduševio. Po mojem mišljenju definitvno bi rekla da spada u top 3 muzeja u Hrvatskoj, pored muzeja Apoksiomena u Malom Lošinju i Muzeja krapinskog neandertalaca u Krapini. Od samog načina kako je zgrada muzeja osmišljena i uklopljena u okoliš, do prezentacije vučedolske kulture koja je bila nevjerojatna. Muzej se nalazi blizu samog arheološkog nalazišta Vučedol, a ta prapovijesna kultura iz doba eneolitika 3000 – 2500 prije Krista, je prikazana na moderan i suvremen način. Kako su došli, kako su živjeli, oblačili se, u što su vjerovali, kako su se organizirali, računali vrijeme, kako su radili pivo i što su sve tada znali je fascinantno. Njihova keramika je jedna posebna priča, a posebno ona koja je i simbol grada Vukovara – Vučedolska golubica. Svakako bi preporučila vođenu turu
Radno vrijeme je od utorka do nedjelje, od 10 – 18 sati. Cijena ulaznice za odrasle je 40 kn, a ostale informacije možete pogledati na Muzej Vučedolske kulture
Fotografija Domagoj Sever
Nakon posjeta muzeju, koji se nalazi uz sam Dunav, spustite se na njegovu obalu i osjetite dašak života lokalnih ljudi uz rijeku. I evo za kraj, opet se vraćamo Dunavu. Uživajte u fotografijama dok sami ne posjetite ovaj divan kutak Hrvatske.
Život uz rijeku. Fotofrafija Putopis
Nečiji skriveni kutak. Fotografija Putopis
Jasminka Đaković