Martin Mitrović svoj je profesionalni život vezao uz mora, ledena prostranstva i istraživačke rute. Kao prvi časnik na ekspedicijskom kruzeru posjetio je neka od najnedostupnijih mjesta na svijetu – Sjeverni pol, Grenland i Svalbard. U ovom razgovoru saznajemo kako izgleda radni dan prvog časnika na brodu koji plovi prema Sjevernom polu, koliko su ta putovanja zahtjevna, ljepoti polarnih pejzaža, susretima s lokalnim ljudima i divljim životinjama. Martin Mitrović je putujući dokumentirao nevjerojatne prizore fotoaparatom pa je tako rasla ljubav prema fotografiji i prirodi. Jedna njegova fotografija s ekspedicije osvojila je nagradu za najbolju fotografiju na Croatian Travel Festivalu 2025., a krasit će i naslovnicu kalendara za 2026. godinu Britanske pomorske agencije.
Kako je počela vaša pomorska karijera? Jeste li oduvijek znali da želite ploviti, osobito na zahtjevnim ekspedicijama?
Pomorstvo je u mom slučaju bilo i poziv i avantura. Odrastao sam uz more, a more je u meni uvijek budilo osjećaj slobode i znatiželje. Nakon završetka studija nautike u Zadru, prvi ukrcaj bio je na tankerima gdje sam počeo kao kadet. Moj put bio je postepen svaki ukrcaj donosio je novo iskustvo, od junior časnika, trećeg i drugog, sve do sadašnje uloge prvog časnika.
Iako na početku nisam zamišljao da ću završiti na ekspedicijskim brodovima, danas ne mogu zamisliti ništa što bi me više ispunjavalo. Plovidba do krajeva svijeta gdje čovjek rijetko kroči i gdje priroda još uvijek ima glavnu riječ, to je poseban osjećaj koji vas stalno gura prema naprijed.
Na kojim ste sve ekspedicijama sudjelovali i koja su vam odredišta ostala u posebnom sjećanju?
Do sada sam sudjelovao u trima ekspedicijama na Svalbardu, Grenlandu i Sjevernom polu. Svaka od njih donijela je nešto jedinstveno. Na Svalbardu sam imao priliku fotografirati polarne medvjede i promatrati orke i beluge u njihovom prirodnom okruženju, a posjet Svjetskom trezoru sjemenki bio je posebno dojmljiv. Grenland me oduševio bogatstvom flore i faune, ali i susretom s lokalnim Inuitima te posjetom Nuuk-u, najsevernijem glavnom gradu svijeta.
Poseban trenutak bio je prolazak pored ledenjaka Ilulissat, čiji se dio prije više od stoljeća odlomio i, prema zapisima, potopio Titanik.
Ipak, ništa se ne može usporediti s uplovljavanjem na sam Sjeverni pol i s trenutkom kada sam podigao hrvatsku zastavu i ostvario dječački san.
Možete li nam približiti što točno podrazumijeva vaša uloga prvog časnika na ekspedicijskom kruzeru? Kako izgleda jedan radni dan na brodu?
Kao prvi časnik palube, moja je primarna odgovornost sigurna navigacija broda. To znači kontinuirano praćenje plovidbe, procjenjivanje situacija i donošenje odluka u suradnji s kapetanom kako bi brod i svi putnici stigli na odredište bez ikakvog rizika.
Radni dan sastoji se od tzv. gvardija smjena od po četiri sata, tijekom kojih sam zadužen za navigaciju i sigurnost. Dodatno, često sudjelujem u iskrcavanjima putnika na obalu ili u plovidbi gliserima kroz led. Sve se odvija prema strogim sigurnosnim protokolima, a dio svakodnevice je i promatranje okoliša i potraga za divljim životinjama.
Koliko traje takvo putovanje i što sve uključuje takvo jedno iskustvo za putnika? Možete li reći i koliko okvirno košta?
Ekspedicije traju između 14 i 20 dana, a uključuju plovidbu kroz netaknute dijelove Arktika, iskrcavanja u prirodu, promatranje životinja u njihovom prirodnom staništu, susrete s lokalnim zajednicama i posjete mjestima na koja rijetko tko ima priliku doći.
Cijene ovise o destinaciji: klasične ekspedicije stoje između 10 i 15 tisuća eura po osobi, dok one prema Svalbardu, Grenlandu i Sjevernom polu dosežu od 25 do 30 tisuća eura, pa sve do 100 tisuća eura. Najposebnije ekspedicije one do Sjevernog pola moguće su samo u lipnju i srpnju, kada vremenski uvjeti to dopuštaju.
Na tim udaljenim, gotovo netaknutim destinacijama često dolazi do bliskih susreta s divljim životinjama. Jeste li imali neki poseban doživljaj koji biste istaknuli?
Susreti s divljim životinjama uvijek su posebni i neponovljivi. Na Svalbardu sam imao priliku promatrati polarne medvjede u njihovom prirodnom okruženju, a na Sjevernom polu vidjeli smo ga kako lovi plijen. To je prizor koji vas ostavlja bez daha.
Također, susret s velikim jatima beluga na Grenlandu bio je nezaboravan. U takvim trenucima čovjek shvati koliko je priroda snažna i koliko je važno sačuvati ta staništa u njihovom izvornom obliku.
Jeste li imali priliku susresti se s lokalnim stanovništvom? Kakav dojam su ostavili na vas?
Da, i ti su susreti ostavili dubok dojam. Posebno mi je ostalo u sjećanju druženje s Inuitima na Grenlandu. Njihov način života, povezanost s prirodom i sposobnost prilagodbe ekstremnim uvjetima uče nas koliko je čovjek zapravo dio prirode, a ne iznad nje. Ti susreti podsjećaju da iza ledenih prostranstava stoje ljudi s bogatom kulturom i poviješću, koji žive u skladu s okolišem na način koji smo mi u urbanim sredinama gotovo zaboravili.
Koliko dugo se bavite fotografijom i koja oprema vas prati na vašim ekspedicijama? Postoji li neko posebno snimljeno mjesto ili trenutak koji vam je najdraži?
Fotografijom sam se počeo baviti iz čiste znatiželje, kao načinom da dokumentiram trenutke koje sam imao privilegiju doživjeti. S vremenom je to postala prava strast i sastavni dio mog putovanja. Koristim profesionalnu DSLR opremu s različitim objektivima, ovisno o situaciji od širokokutnih za pejzaže do teleobjektiva za fotografiranje životinja.
Najposebniji kadar u mojoj karijeri je fotografija broda pri uplovljavanju na Sjeverni pol. Taj trenutak osvojio je nagradu za najbolju fotografiju godine na Croatian Travel Festivalu 2025., a krasit će i naslovnicu kalendara Britanske pomorske agencije za 2026. godinu.
Imate li savjet za sve one koji žele posjetiti Svalbard, Grenland, Sjeverni pol ili slične udaljene krajeve? Na što se trebaju pripremiti?
Prije svega neka budu spremni na promjenu perspektive. Putovanje u takve krajeve nije samo turistički izlet, već duboko iskustvo koje mijenja pogled na svijet. Treba biti spreman na ekstremne vremenske uvjete, ali i na fizičku aktivnost iskrcavanja na obalu, šetnje po ledenom terenu ili plovidbe u manjim brodicama. Te aktivnosti dio su svakog dana. Ono što je najvažnije je pristupiti prirodi s poštovanjem. Mi smo tamo samo gosti, a naš je zadatak da iza sebe ne ostavimo trag.
Koji su vam planovi za budućnost? Postoji li još neka destinacija na vašoj listi želja?
Svako novo putovanje za mene je novi izazov i prilika da naučim nešto više o sebi i svijetu. U budućnosti želim nastaviti raditi na ekspedicijskim brodovima te se više uključiti u projekte koji promiču očuvanje mora i polarnih područja. Na mojoj listi želja svakako su Antarktika i sjeverozapadni prolaz kroz Arktik, dva odredišta koja predstavljaju vrhunac svake pomorske karijere. Na kraju, kako je rekao Antun Branko Šimić: „Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda.“ – a ja se trudim da uvijek idem punim korakom ispod njih.
Razgovarala: Jasminka Đaković
Fotografije: Martin Mitrović