Uzbuđenje i sreća, riječi su koje najbolje opisuju naš susret s Dubrovnikom. Iako smo ga posjetili već nekoliko puta, svaki put se ponovno veselimo jer Dubrovnik je uistinu nevjerojatan. Grad duge i bogate povijesti, predivne arhitekture i palača, grad diplomacije, zanimljivih ljudi, književnosti, trgovine, grad – muzej i pravi biser. Od 1979. godine nalazi se na UNESCO popisu svjetske baštine. Poseban je u svakom smislu riječi i svakako vrijedan posjeta.
Za posjet Dubrovniku bilo bi idealno odvojiti više dana, 4-5, kako bi se ležerno i u potpunosti mogao istražiti te otići i na pokoji izlet. Doputovali smo automobilom iz Zagreba, trebalo nam je oko 6 sati uz povremene pauze. Jedan od razloga za takvo putovanje je bio i taj da vidimo i fotografiramo Pelješki most te istražimo okolicu Dubrovnika. Most još nije bio otvoren za promet kada smo prolazili (početak srpnja), ali moglo se stati uz cestu na parkingu kod ulaza u mjesto Komarna i uživati u pogledu.
U Dubrovniku smo ovaj put ostali 4 dana i donosimo vam samo dio zanimljivosti našeg posjeta. Budući da je bio kraj lipnja i početak srpnja, vrućine su bile velike, pa je naš prijedlog da ljeti u razgledavanje idete čim ranije. Vruća popodneva iskoristite za odmor, muzeje ili plažu. Također, ako želite istraživati i fotografirati dok nema gužve, to svakako preporučamo čim ranije ujutro već oko izlaska sunca. Tada će vas dočekati prazne ulice i puno ugodnije šetnje.
STRADUN
Ulazak u stari grad, kroz jedna od gradskih vrata, doživljaj je sam po sebi. Ne možete ostati ravnodušni prolazeći kroz kamena, monumentalna vrata, s pogledom na staru luku ili Veliku Onofrijevu fontanu i dolazeći na Stradun, „uglancanu“ i „svečanu“ gradsku šetnicu i žilu kucavicu. Stradun (ili Placa) glavna je dubrovačka ulica, nastala je krajem 9. stoljeća, a spaja zapadni i istočni ulaz odnosno dvoja gradska vrata – Pile i Ploče. Na početku i na kraju Straduna nalaze se dvije fontane – Velika i Mala Onofrijeva fontana i dva zvonika (Gradski zvonik i zvonik franjevačke crkve i samostana). To je omiljena šetnica Dubrovčana i njihovih gostiju, popločena je kamenim blokovima koji su toliko sjajni da Stradun ponekad nazivaju i ulica – salon.
Stradun je svoj današnji izgled dobio poslije velikog potresa 1667. godine. Statutom Dubrovačke Republike bio je određen način gradnje zgrada: u prizemlju je uvijek bio trgovački i poslovni prostor s „vratima na koljeno“ kako bi se prostor maksimalno iskoristio i za lakše izlaganje robe. Na prvom katu bile su stambene prostorije, dok su spavaće sobe bile na drugom katu. Kuhinja se uvijek nalazila u potkrovlju. Naime, nakon potresa izbio je i veliki požar koji je uništio mnogobrojne zgrade, pa se ovom odredbom nastojalo to spriječiti u budućnosti. Za našeg posjeta imali smo priliku posjetiti jednu privatnu palaču na samom Stradunu i uvjeriti se da je raspored i dan danas gotovo isti kakav je bio određen Statutom.
Zanimljivosti: Dubrovačka Republika bila je toliko napredna da je 1296. godine napravila jedan od prvih srednjovjekovnih sustava kanalizacije koji je i danas u upotrebi. Prva karantena u svijetu također je nastala u Dubrovniku 1377. godine. Dubrovnik je prvi u Europi donio odredbu o zabrani ropstva i prijevozu robova 1416. godine. Sirotište koje je osnovano 1432. godine u sklopu samostana Sv. Klare jedna je od prvih takvih ustanova u svijetu. Ljekarna koja se nalazi u dubrovačkom franjevačkom samostanu, radi od 1317. godine treća je po starosti u Europi.
Sa Straduna se uputite u šetnju i istraživanje mnogobrojnim uskim uličicama. Motiva za fotografiranje je bezbroj, a svaka uličica je posebna na svoj način.
Veliku i Malu Onofrijevu fontanu projektirao je Onofrio della Cava iz Napulja, 1438. godine, kao dio dubrovačkog vodovoda. Takav poduhvat, kojim se svježa voda dovodila s 12 kilometara udaljenog izvora, do tada u Europi nije bio poznat. Velika Onofrijeva fontana izvorno je bila bogato ukrašena, ali i ona je stradala u potresu 1667.
Sa 16 otvora za vodu, fontana je omiljeno mjesto turista i domaćih ljudi za vrućih ljetnih dana.
PALAČA SPONZA
Nalazi se na Stradunu i prepoznat ćete je po prekrasnom trijemu s arkadama. Izgrađena je u 16. stoljeću, a za vrijeme Dubrovačke Republike imala je razne funkcije: bila je carinarnica, kovanica novca, oružarnica. Tu se carinila roba koja je stizala iz cijelog svijeta, a u atriju je bilo uvijek živo, jer su se tu sastajali trgovci i poslovni ljudi. Krajem 16. stoljeća palača postaje kulturno i akademsko središte osnivanjem prve književne institucije u Dubrovniku „Akademije složnih“. U palači su se okupljali najobrazovaniji građani Dubrovnika i raspravljali o književnosti, umjetnosti i znanstvenim dostignućima svog vremena. Tu je organizirana i prva škola u Dubrovniku.
Danas je u palači smješten Državni arhiv koji čuva povijesne dokumente i građu Dubrovačke Republike. Na trgu ispred palače svake godine se održava ceremonija otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara. S terase iznad trijema palače glumci odjeveni u kostime dubrovačke vlastele donose duh davnih vremena i bogate prošlosti.
ORLANDOV STUP
Orlandov stup je najstarija sačuvana javna skulptura u Dubrovniku. Nalazi se ispred palače Sponza i prikazuje srednjovjekovnog viteza s mačem. Na stupu se vijorila zastava Dubrovačke Republike i tu su glasnici objavljivali važne obavijesti i odredbe. Kod stupa su se izvršavale i razne kazne. Danas se prilikom ceremonije otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara na stup podiže zastava Libertas (sloboda). Orlandov stup je trenutno obložen i zaštićen jer je u fazi promatranja i prikupljanja podataka radi restauracije.
KNEŽEV DVOR
Ova prekrasna gotičko – renesansna palača nekada je bila sjedište vlade i stan kneza, najviše funkcije u Dubrovačkoj Republici. Knez se birao na mandat od mjesec dana, ne duže kako ne bi okusio čari prevelike moći. Za to vrijeme je bio na čelu Malog vijeća. U Kneževom dvoru imao je svoj ured i stan u kojem je boravio odvojen od svoje obitelji. Dvor nije smio napuštati, osim u slučaju državničkih razloga. Preko noći bi čuvao ključeve od grada koje je ujutro na protokolarnoj ceremoniji vraćao narodu. Bilo bi zanimljivo vidjeti takvo funkcioniranje grada i ponašanje političara u današnja vremena. U Kneževom dvoru nalazile su se još dvorane Velikog i Malog vijeća, kancelarije, sudnica, zatvor, oružarnica i barutana.
Danas je Knežev dvor povijesni muzej u sklopu Dubrovačkih muzeja. Možete vidjeti spavaću sobu i radni kabinet kneza, namještaj iz doba Dubrovačke Republike, slikarska djela, ali i zloglasne tamnice i staro oružje.
Zanimljivosti: neki od poznatih Dubrovčana bili su Ruđer Bošković, Marin Držić, Ivan Gundulić i Marin Getaldić.
Prema arhivskim dokumentima u ovoj prostoriji je u 18. stoljeću bila sudnica. Klupa i ograda su iz tog vremena. Suci su birani na godinu dana iz redova vlastele, to je bila javna dužnost s najvećim ugledom i odgovornošću. Suci nisu morali imati nikakvo formalno pravno obrazovanje. Pravna vještina i praktično iskustvo specijaliziranih kancelara, jamčili su stručnu razinu. Kancelari su birani iz redova najuglednijih pučana na neodređeni rok.
Atrij dvora je jako akustičan i tu se održavaju mnogobrojni koncerti klasične glazbe. Dugi niz godina tu je nastupao poznati glazbenik Julian Rachlin kojeg je svake godine dolazio gledati glumac Roger Moore, najpoznatiji po ulozi James Bonda. Detalje oko posjeta Kneževom dvoru možete pronaći ovdje.
GRADSKE ZIDINE
Dubrovačke zidine sa svojim kulama i tvrđavama uistinu su impresivne. Bilo da ih promatrate s gradskih ulica koje ih okružuju ili da šetate po njima. Besprijekorno očuvane, spadaju u najljepše i najmonumentalnije fortifikacijske spomenike u Europi i vode nas u priču o bogatoj povijesti Dubrovnika.
Zidine su oduvijek branile grad i čuvale ono najvrijednije – slobodu građana. „O lijepa, o draga, o slatka slobodo … sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi ne mogu biti plata tvoj čistoj ljepoti!“ stihovi su to Himne Slobode. Uglazbio ih je Ivan Gundulić i ovi svevremenski stihovi mogu se čuti na Stradunu svake godine na otvaranju Dubrovačkih ljetnih igara. I danas zidine kao da „grle“ Grad i čuvaju uspomenu na vječnu ideju slobode.
Gradnja zidina započela je u 8. stoljeću, a najintenzivniji radovi bili su od sredine 15. pa do kraja 16. stoljeća. Veliki potres koji je bio 1667. godine nije ih puno oštetio. Zbog vrlo kvalitetnog kamena s kojim su izgrađene, zidine su ostale očuvane u gotovo izvornom obliku do današnjih dana. Mnogi domaći i strani, poznati i manje poznati graditelji i majstori dali su svoj doprinos i pečat gradnji zidina, ali većina njih je ostala nepoznata. Od domaćih poznatih imena izdvojit ćemo Marina Držića i Jurja Dalmatinca. Zidine okružuju grad u obliku nepravilnog višekutnika, a dugačke su 1940 metara.
Pogled sa zidina na poznati Buža bar.
Na svakom koraku dočekat će vas prizor kao s razglednice.
Zanimljivost: Prilikom gradnje kule Minčete 1464. godine došlo je do nedostatka kamena za gradnju. Tada je naređeno da svatko tko dolazi u Dubrovnik iz smjera Gruža ili Ploča mora donijeti kamen u skladu sa svojom tjelesnom građom.
Kula Minčeta je na najvišem sjeverozapadnom kopnenom uglu, a tvrđava Sv. Ivana se nalazi s morske, jugoistočne strane. Tvrđave Lovrijenac na Pilama i Revelin na Pločama, iako su odvojene od zidina, također spadaju u cjelokupni obrambeni sustav. Zidine su na pojedinim mjestima visoke i do 25 metara, debljina zida s kopnene strane je od 4 do 6 metara, a s morske strane 1 i pol do 3 metra. Na gradske zidine se može ući na 3 ulaza: kod vrata Pila, kod tvrđave sv. Ivan i kod tvrđave sv. Luka.
Savjet: u ljetnom periodu, radi velikih vrućina, preporučamo posjet zidinama odmah ujutro čim se otvore u 8 sati. Ponesite šešir i bocu vode, namažite se kremom sa zaštitnim faktorom. Nama je obilazak trajao malo više od 2 sata, uz fotografiranje, pauzu za kavu u kafiću na zidinama i kupovinu suvenira. Sve detalje oko zidina i ulaznica potražite ovdje.
RESTORAN POSAT
Pogled na gradske zidine i kulu Minčeta imat ćete i iz restorana Posat kojeg smo posjetili. Vrhunska gastronomija sastavni je dio ponude Dubrovnika i poseban doživljaj za sve gurmane. Ovaj fine dining restoran se nalazi odmah kraj vrata Pila i vode ga prijatelji i poslovni partneri Mario Ševelj i Ivica Udženija. Domaćini su nas dočekali na velikoj, prekrasno uređenoj terasi. Odmah po dolasku, uočit ćete blage, umirujuće boje lavande i zemljane tonove interijera koje asociraju na mediteransko podneblje i pridonose opuštajućoj atmosferi.
Prijateljska i opuštajuća atmosfera pratila nas je dok smo razgovarali s vlasnicima i kada nam je chef Ivica pokazivao svoje kulinarsko umijeće. Početak njihovog rada bio je u hotelu Excelsior gdje su imali prilike raditi i učiti uz najbolje mentore i vodeće ljude na gastro sceni. Nakon nekog vremena odvažili su se i krenuli u vlastiti posao i privatne vode. I tako već 19 godina zajedno vode restoran Posat, Mario kao manager, a Ivica kao chef.
Restoran je poznat po svježem sezonskom povrću iz vrta chefa Ivice, uvijek svježoj ribi i morskim plodovima, velikom akvariju, vrhunskom kuhanju i top usluzi. Pitali smo koji je još ključ njihovog uspjeha: „Puno uložene ljubavi i velike energije. I dan danas u restoran dolazimo kao prvog dana i dajemo sve od sebe jer je to jedina formula za uspjeh” rekao nam je Mario. I stvarno, ljubav i strast prema poslu u Posatu se vidi kroz mnoge detalje, od pažljive postave stola, glazbe, promišljeno sastavljenog menija do osmjeha svih djelatnika. Gosti će se u njihovom restoranu osjećati izvrsno, nema dvojbe. Zato Posat posjećuju mnoge svjetske filmske i sportske zvijezde kao što su Harrison Ford, Jessica Alba i Gregg Popovich.
Pravo zadovoljstvo nam je bilo što nam je chef Ivica pokazao kako rade jedan od svojih specijaliteta – Svježi jastog s domaćom tjesteninom, a posebno za naš posjet koristili smo Vegeta Maestro začine. Donosimo vam recept iz prve ruke. “Ova jela smo odabrali jer su to namirnice koje mi koristimo u restoranu Posat, naravno da glavna namirnica u ovakvom jelu može biti i namirnica kao što je tuna, kozice, školjke pa i neko meso, ostavljamo vam da razmislite” rekao je chef Ivica.
SVJEŽI JASTOG S DOMAĆOM TJESTENINOM
Sastojci:
Brašno 00 0.4 kg
Jaja 5 kom
Mineralna voda 0.15 L
Jastog 2 kg
Rajčice 0.4 kg
Riblji temeljac 1 L
Luk 0.30 kg
Češnjak 0,1 kg
Vegeta Maestro peršin 0,05 kg
Vino 0.15 L
Vegeta Maestro sol po želji
Vegeta Maestro papar po želji
Žličica Vegeta Maestro bosiljka
Žličica Vegeta Maestro ružmarina
Priprema:
Tjestenina – rezanci: umutimo brašno, jaja, mineralnu vodu te dodamo sol i papar po želji. Ostavimo tijesto da se odmori u frižideru 2 sata. Tjesteninu izvaljamo te režemo na rezance.
Umak s jastogom: Na maslinovu ulju zažutimo luk na koji dodajemo komade jastoga isječene s korom da bi dobili intenzivniji miris i okus jastoga u umaku. Sve pomalo podlijevamo s ribljim temeljcem. Dodajemo usitnjene rajčice, češnjak te začine po želji. Kad je jastog omekšao, a umak dobio svoju teksturu u njega dodajemo tjesteninu te je kuhamo u umaku. Dobar tek.
Nadamo se da će vam se svidjeti ovaj recept chefa Ivice iz Posata te da će vam biti inspiracija da se počastite s jastogom ili nekim drugim morskim plodovima.
ZALAZAK SUNCA NA SRĐU
Kako dan u Dubrovniku privesti kraju na najbolji mogući način? Jedan naš prijedlog je posjet Srđu i uživanje u zalasku sunca.
Pogled sa Srđa na Dubrovnik je pravi doživljaj koji se ne propušta. Sv. Srđ je bio najstariji zaštitnik grada po kojemu je brdo iznad Dubrovnika dobilo ime. Srđ (415 m nadmorske visine) je omiljeno izletište i vidikovac, ali i prirodni zaklon od bure. On je također imao važnu obrambenu ulogu od raznih osvajača tijekom povijesti. Na Srđu je izgrađena utvrda Imperijal u kojoj je danas Muzej Domovinskog rata. Utvrda je imala ključnu ulogu jer su tamo bili položaji Hrvatske vojske koja je u Domovinskom ratu uspjela obraniti Dubrovnik.
Do Srđa možete doći žičarom ili taksijem. Ono što bi preporučili je da na Srđ odete uživati u zalasku sunca sa suprotne strane, odnosno kad se iskrcate iz žičare krenite desno makadamskim putem 5 minuta pješice gdje se voze bugiji i doći ćete do vidikovca sa prekrasnim pogledom na luku Gruž i otoke. Do tamo možete doći i taksijem ili vlastitim autom ili u organizaciji neke od agencija. Možete organizirati i piknik kao ove simpatične turistice koje smo sreli.
Zanimljivost: nekada je brdo Srđ bilo puno hrastove šume koju su Dubrovčani zvali Dubrava, a po kojoj je grad Dubrovnik dobio ime. Tijekom 20. stoljeća i Domovinskog rata, uslijed mnogobrojnih požara šuma je u potpunosti nestala.
U svojoj ljepoti, raskoši i jedinstvenoj atmosferi Dubrovnik je očarao mnoge koji su ga posjetili, a mi se nadamo da smo vam uspjeli prenijeti barem djelić njegove čarolije.
Jasminka Đaković
Fotografije: Putopis
Blog je napravljen u suradnji s Podravkom
Hvala restoran Posat i Turistička zajednica grada Dubrovnika