Naše prve asocijacije na spomen Italije su dobra hrana i vino, moda, umjetnost, živopisna mjesta i prirodne ljepote. Već duže vrijeme nismo bili u Italiji i odlučili smo napraviti jedan kraći „road trip“. Osmislili smo malo drugačiji plan puta, spojili smo dvije regije Veneto i Trentino – Južni Tirol. Plan je bio posjetiti Veneciju i Burano, ali i širu okolicu – gradove Treviso, Vicenzu, Bassano del Grappa i Trento. U Veneciji smo bili već nekoliko puta i rado joj se vraćamo. Ona ima taj neki poseban šarm. Kada vidimo njezine kanale i gondole, prošećemo uskim uličicama i osjetimo taj ‘šušur’, razveselimo se kao da smo tamo prvi put. Odlučili smo da će nam ona biti baza ovog putovanja, a do preostalih gradova ćemo onda doći jednostavno jer su udaljeni najviše dva sata vožnje.
Informacije o ulasku u zemlju: u trenutku našeg putovanja za ulazak u zemlju je bilo potrebno imati green pass odnosno Covid putovnicu te ispuniti online obrazac EU Passenger Locator Form. S obzirom da se u današnje vrijeme pravila stalno mijenjaju svakako se prije putovanja treba informirati na službenim stranicama zemlje.
Promet: u ovom dijelu Italije promet je jako gust, ima puno kamiona na cesti, česti su zastoji i nesreće pa budite oprezni. Mi smo na povratku čekali u koloni više od 2 sata zbog prometne nezgode. Također po lokalnim cestama ima dosta nadzornih kamera pa se svakako pridržavajte brzine kako ne bi dobili kaznu.
TRENTO
Prvi grad koji smo posjetili je bio Trento. Smješten je u južnom dijelu Dolomita, u dolini rijeke Adige, u regiji Trentino – Južni Tirol i glavni je grad pokrajne Trentina. U 1. stoljeću Rimljani su ga nazvali Tridentum što znači ‘Tri brda’. Prošetali smo do centra grada, trga zvanog Piazza del Duomo gdje se nalazi katedrala (Duomo) i Neptunova fontana, a na putu smo prošli i pored dvorca Buoncosiglio, najvećeg u regiji. Na trgu je i palača Pretorio i toranj Torre Grande gdje se nalazi muzej. U Trentu se održavaju mnoge manifestacije kao što je gastro event lokalnih, autohtonih proizvoda Autunno Trentino (Jesen u Trentu), a uskoro, sredinom studenog, počet će i Božićni sajam.
Na Piazzi del Duomo smo i ručali te popili izvrstan Aperol, a zasladili smo se u jednoj od mnogobrojnih slastičarnica poznatom talijanskom slasticom canollima.
YOUR LOCAL IN VENICE – TEČAJ KUHANJA
Budući da smo već bili u Veneciji, ovaj put smo naš posjet htjeli započeti malo drugačije, jednim novim iskustvom i doživljajem. Odlučili smo otići na tečaj kuhanja. Najbolje je upoznati grad kroz njegove stanovnike, a što bolje spaja ljude nego hrana. Putem Instagrama smo se povezali sa Giadom i Lorisom, mladim parom koji su vodiči gastro tura u Veneciji, ljubitelji hrane i vina, a Loris je i kuhar. Možete ih pronaći na Instagramu i Facebooku pod imenom Your Local in Venice. Dakle baš savršeno za ono što smo mi htjeli, jedan drugačiji doživljaj Venecije.
Našli smo se s Lorisom u dogovoreno vrijeme, dočekao nas je i odveo do njihovog stana u kojem drže tečajeve kuhanja. Stan je bio na zadnjem katu, pun dnevnog svjetla, novouređen sa prekrasnom modernom kuhinjom. S jedne strane pružao se pogled i na more. Giada i Loris su nam ispričali kako se ideja za ‘cooking class’ zapravo rodila u vrijeme lockdowna kada su počeli raditi online tečajeve kuhanja i livestream ture po Veneciji i bila je prirodna nadogradnja njihovog posla. U jednom periodu su imali toliko posla da su jedan mjesec, svaki dan, imali dnevno 2 online tečaja za izradu tiramisua. Dakle u kratkom periodu su napravili (a onda i konzumirali) preko 60 tiramisua, koji im na svu sreću nije dojadio.
Uz opušteni razgovor i jako ugodno druženje, Giada je pripremila pravi talijanski esspreso, a Loris je počeo pripremati jelo – svježe cavatelli rigate sa datterini rajčicom. Recept i priprema su jako jednostavni, jedino morate biti malo vještiji u izradi tjestenine koja se naziva cavatelli rigatti. Moji prvi pokušaji nisu bili baš najuspješniji i dobro smo se svi nasmijali, ali jednom kada se ‘uđe u štos’ ide jako brzo i baš je zabavno.
Talijanska pasta je nadaleko poznata, talijani su pravi umjetnici i stručnjaci u izradi razne tjestenine. Preferiraju svježu, ručno rađenu i puno je konzumiraju. Datterini rajčice su slatke, bogatog okusa i arome. Male su i izduženog oblika, te imaju manje sjemenki. Jako često se koriste za umak od rajčice za tjesteninu ili meso, za pizzu, razne bruschette i salate. Uzgajaju se i vrlo često koriste u Italiji.
Donosimo vam ovaj jednostavan recept i pripremu.
CAVATELLI RIGATI SA DATTERINI RAJČICAMA
Za 2 osobe
100 g semolina brašna
50 ml mlake vode
250 g Datterini rajčica
1 glavica luka
Svježi bosiljak
Extra djevičansko maslinovo ulje
2 žličice Vegeta Natur za talijanska jela
Prstohvat soli
Malo papra
Priprema:
Stavite brašno u posudu, dodajte vode i zamjesite. Kada se tijesto počne formirati i pokupi svo brašno iz posude možete ga početi valjati na radnoj površini. Različito brašno treba različitu količinu vode, pa ako primijetite da je tijesto previše ljepljivo dodajte još brašna. Tijesto umijesite tako da ga pritisnete i razvaljate sa dlanom na radnu površinu, presavinite ga, okrenite za 90 stupnjeva i ponovite postupak.
Kada umijesite tijesto, pokrijte ga s posudom ili krpom da se ne osuši i ostavite 15-tak minuta na toplome. Nakon toga tijesto će biti glađe i lakše će ga biti oblikovati. Odrežite dio tijesta i zarolajte ga po površini u valjuškasti oblik, debljine prsta. Tada razrežite na komadiće duljine 1 ili 2 cm, ovisno koliko želite da vam budu duge cavatelle. Pritisnite razrezane komadiće s vrhovima 2 prsta po sredini i povucite prema sebi. Ne brinite ako oblik odmah nije savršen, s vremenom se izvježba. Možete koristiti i posebni alat – izrezbarenu drvenu daščicu – za oblikovanje cavatellija kako bi imale pruge. Ona košta oko 5 eur ili umjesto toga možete koristiti i vilicu, rekao nam je Loris.
Na našem Instagram profilu u storiju i naglascima možete pogledati i video. Kako se tjestenina ne bi ljepila, možete posipati sa malo brašna, ali pripazite da ne bude previše da kasnije tjestenina ne bi imala okus brašna.
Za pripremu umaka, operite i izrežite rajčice na pola, dio stavite sa strane. Nasjeckajte luk i prodinstajte ga na maslinovom ulju u tavi na laganoj vatri (možete dodati i chilli rajčice i peteljku bosiljka sitno nasjeckanu, ne listove). Maknite sve s ulja i dodajte rajčicu i listiće bosiljka, kuhajte na srednjoj vatri 5 – 10 minuta. Dodajte malo vode prema potrebi, sol i biber, a za bolji okus dodana je i Vegeta Natur za talijanska jela. Drugi dio rajčice stavite u drugu tavu na malo ekstra djevičanskog maslinovog ulja, neka budu položene tako da je razrezani dio prema dolje. Pustite da se malo preprže na srednjoj vatri dok skoro nisu prepečene. To će pridonijeti dodatnoj aromi.
U međuvremenu u zasoljenu kipuću vodu, stavite cavatellije da se kuhaju nekoliko minuta. Pripazite samo da se ne prekuhaju i da ne budu premekane. Kada se skuhaju izvadite ih i dodajte u tavu u kojoj se radio umak i gdje je dodana Vegeta Natur za talijanska jela, kuhajte sve zajedno još par minuta i malo promiješajte da se stope sve namirnice i arome.
I jelo je gotovo. Servirajte na tanjur, dodajte preko one rajčice koje ste dodatno prepržili i bosiljak za dekoraciju.
Loris nam je poželio dobar tek, poslužio pastu i svi smo zajedno ručali uz čašu crnog vina Refosco dal Peduncolo Rosso. Bilo je odlično, a zadovoljstvo tim veće jer smo imali pravi ‘like a local’ doživljaj. Siti i sretni, srdačno smo se rastali sa Lorisom i Giadom, i nastavili naše istraživanje. Sljedeća postaja nam je bio Burano.
BURANO
Na Burano, otočić u venecijanskoj laguni, smo stigli brodom – vaporettom (venecijanski pomorski ‘autobus’). Karta košta 15 EUR, a do tamo nam je trebalo oko 45 minuta sa pristaništa Fondamente Nove. Burano je vjerojatno najpoznatiji po šarenim kućicama, tradicionalnoj izradi čipke i nakrivljenom tornju sa zvonikom. Kad stignete na otok, dočeka vas rapsodija boja i šarenih fasada kućica kao iz neke priče iz slikovnice. Kako je bio prekrasan sunčani dan te boje su još više došle do izražaja.
Ovaj ribarski otok rascjepkan je mnogim kanalima, a zapravo radi se o 4 otočića povezanih mostovima. Posvuda ćete vidjeti čamce kojima stanovnici obavljaju svakodnevne poslove i kuće raznobojnih fasada, u kojima su svoj dom, pored ribara, našli i mnogi umjetnici.
Te šarene fasade su nastale jer su ribari u prošlosti farbali svoje kuće u jarke i šarene boje kako bi ih vidjeli s mora kad je bilo loše vrijeme i magla. Zanimljivo je da gradska vlast određuje boju kuća i ona se ne smije mijenjati. U glavnoj ulici naći ćete mnoge tratorije ili konobe i dućane, a na glavnom gradskom trgu, Piazzi Galuppi, nalazi se Muzej čipke.
Prošetali smo Buranom, motiva za fotografiranje je bilo na svakom koraku, ali se nismo predugo zadržavali jer smo se trebali vratiti u Veneciju.
VENECIJA
Na povratku u Veneciju, na vaporettu smo upoznali simpatične turiste iz Nizozemske i kratko ugodno razgovarali. Svi smo već bili umorni od hodanja i dosta jakog sunca za to doba godine koje nas je dobro ugrijalo na palubi broda. I to je ta čar putovanja kada na ‘običnim’ mjestima slučajno upoznaješ nove ljude. Venecija je bila puna turista, gužva nije bila ništa manja nego u godinama prije pandemije. Uličice, mostovi, kanali, restorani i kafići su bili puni posjetitelja željnih istražiti „najljepši grad na svijetu“ kako ga mnogi zovu. Iskrcali smo se taman u odlično vrijeme, vrijeme zalaska sunca.
Venecija je glavni grad pokrajne Venecije u regiji Veneto, nalazi se na 117 otočića u zaljevu i ima oko 300.000 stanovnika. To je grad bogate povijesti, poznat po kanalima, mostovima i gondolama. Danas u Veneciji ima oko 400 gondola. U 15. stoljeću bila je središte svjetske trgovine i najveći grad na svijetu. ‘Kraljica Jadrana’, ‘Grad svijetlosti’, ‘Grad mostova’ još su neki njezini poznati nadimci. Nije ni čudo da je oduvijek privlačio mnoge poznate ličnosti poput pisaca, filozofa, znanstvenika i umjetnika. Tamo je studirao i naš poznati izumitelj, leksikograf, povjesničar i fizičar Faust Vrančić. Upravo u Veneciji rodilo se njegovo zanimanje za fiziku, matematiku i filozofiju. Više o njemu možete pročitati ovdje. Zanimljiv opis grada dao je i njemački filozof, pjesnik, kompozitor i pisac Friedrich Nietzsche – ‘Kada tražim drugu riječ za ‘glazbu’, nikada ne nađem drugu osim ‘Venecije” .
Danas, nažalost, neodrživa infrastruktura i prenapučenost turistima prijeti opstanku grada. Palače su podignute na pješčanom i nesigurnom tlu, na rešetki od balvana i drvenih stupova koji postepeno tonu u lagunu. Šetajući gradom primjetili smo, svako malo, metalne konstrukcije koje stoje na raspolaganju građanima kada dođe do poplave kako bi se po njima mogli kretati. Venecija je već zabranila ulazak brodova težih od 25.000 tona u povijesni centar, a gradske vlasti su najavile da će od 2022. godine početi naplaćivati ulaznicu za grad. Prijedlog je da se s naplatom krene od ljeta, a cijene ulaznica bi se mogle kretati od 3 do 10 EUR po osobi. Ova mjera je usmjerena na turiste s kruzera i dnevne izletnike. Možda će se gužve s tim mjerama malo smanjiti, a ljepota Venecije očuvati.
Trg Svetog Marka glavni je gradski trg i jedan od rijetkih europskih koji je u potpunosti pješačka zona. Tamo se nalazi i Bazilika Sv. Marka, venecijansk katedrala iz 11. stoljeća koja je u unutrašnjosti potpuno ispunjena pozlaćenim bizantskim mozaicima, statusnim simbolom mletačkog bogatstva i moći zbog koje je i zovu Zlatna crkva (Chiesa d’Oro). Upravo smo tamo odlučili završiti našu šetnju Venecijom i to s kavom u najstarijem kafe baru Florijan koji se nalazi se na samom trgu s pogledom na Baziliku. Kava je malo skuplja, ali taj pogled i doživljaj opuštenog ispijanja kave uz melodične zvukove klavira je jedna prekrasna uspomena. Ovaj grad je stvarno poseban i sigurni smo da ćemo mu se ponovno vratiti.
BASSANO DEL GRAPPA
Zadnji dan našeg kratkog boravka u Italiji odlučili smo posjetiti Bassano del Grappa. Ovaj gradić u sjevernoj Italiji nam se odmah svidio. Nalazi se u dolini rijeke Brenta, na mjestu gdje počinju prvi obronci Alpa. Na ulasku u grad, dočekao nas je prekrasni pogled na stari grad preko rijeke i njihov poznati most Ponte Vecchio, koji je i simbol grada.
Zbog svoje klime Bassano del Grappa je poznat po uzgoju šparoga, vinove loze i maslina te također po izradi rakije. Grad je imao turbulentnu povijest, izmjenjivale su se brojne vlasti, a u njemu je neko vrijeme boravio i Ernest Hemingway kada je radio kao vozač ambulantnog vozila za vrijeme 1. svjetskog rata. U Villa Ca Erizo Luca naći ćete i Muzej Hemingwaya i 1. svjetskog rata koji prikazuje američko sudjelovanje u ratu.
U Bassanu smo bili u četvrtak, a svaki tjedan tim danom se održava njihov lokalni sajam. Trgovi su bili prepuni štandova sa raznim robom pa smo doživjeli užurbanost samog centra starog grada. Popeli smo se i na gradski toranj Torre Civica i uživali u panoramskom pogledu. Posjetili smo njihovu poznatu destileriju rakije i muzej Poli Grappa i naravno jednu od tipičnih talijanskih slastičarnica.
Nadamo se da smo vam bar malo približili možda manje poznate talijanske šarmantne destinacije, gradiće i gastronomiju na jedan drugačiji način. Naš kratki ‘road trip’ po Italiji je završio, ali dao nam je inspiraciju i veliku želju da ponovno, čim prije odemo istraživati prekrasnu Italiju.
Jasminka Đaković
Blog je napravljen u suradnji s Podravkom
Hvala Giada i Loris Your Local in Venice
Fotografije: Putopis
Suradnici: Željka Đaković, Mislav Kolak