Putovanje u Vijetnam, Kambodžu i Tajland, jedno je od onih koja će Ana Zajc, ljubiteljica putovanja sigurno pamtiti. Zemlje kontrasta, teške i bogate povijesti, prekrasne prirode i divnih ljudi ostavljaju upečatljiv dojam. “Polazeći na putovanje u Indokinu nisam znala što točno očekivati, nadala sam se i očekivala puno, ali nisam mogla ni zamisliti sve ono što sam tamo vidjela i doživjela” rekla nam je Ana. Donosimo njezin putopis i dojmove kroz ove tri zanimljive i živopisne zemlje.
VIJETNAM
Putovanje je započelo u najvećem gradu u Vijetnamu. Ho Chi Minh ima više od 6 milijuna stanovnika, nekad se zvao Saigon i kulturni je centar ove države koja se nalazi na istoku Indokineskog poluotoka u jugoistočnoj Aziji. U gradu se može vidjeti mnogo palača, hramova i veličanstvenih pagoda, ali i zgrade u stilu francuske arhitekture te puno parkova.
HO CHI MINH
Vijetnam je zemlja s 90 milijuna stanovnika, 20 milijuna motocikala, zemlja rižinih polja, fenomenalne hrane. Život tu započinje rano. Takav je i Ho Chi Minh. Grad je kaotičan, ali ima ono nešto što vas privuče i osvoji, bez obzira na sve.
Posjetili smo Ratni muzej. Teško je opisati kako se osjećate nakon što vidite kakve su bile npr. posljedice korištenja kemikalije „Agent Orange“ u Vijetnamskom ratu. Nažalost, posljedice osjećaju i današnje generacije, pa su emocije zbog viđenog izuzetno jake i ostaju dugo u nama. U gradu se nalazi i predsjednička palača gdje je dugogodišnji rat službeno završio 1975. godine kada je tenk razbio vrata ove palače, što je označilo pad Saigona. Iako su prošli ratne strahote, narod Vijetnama danas zrači ponosom i osvaja pozitivnim i prijateljskim stavom. Ovo je zemlja koja nije zapela u prošlosti, već ide prema budućnosti velikim koracima.
TUNELI CU CHI
Posjetili smo zatim Cu Chi tunele. To je podzemna mreža tunela koja doseže do granice s Kambodžom. U ovim tunelima koji su iskopani na tri razine, odvijao se život gerilaca za vrijeme rata. Danas tunele obilaze turisti iz cijelog svijeta, ali tu dolaze i Vijetnamci u spomen na svoje mrtve.
VIJETNAM – ZEMLJA RIŽE I KOKOSA
Obišli smo i deltu Mekonga u kojoj živi oko 20 milijuna ljudi. Ovo područje se naziva i „vijetnamska zdjela riže“ jer prehranjuje tako velik broj stanovnika Vijetnama. Mekong je jedna od najdužih i najvećih rijeka na svijetu. Poznata je po obilju životinjskih vrsta. Ima najveću populaciju ribe na svijetu i hrani nevjerojatnih 60 milijuna ljudi.
Uz rižu, ovo područje je poznato i kao kraljevstvo kokosa. Na samoj rijeci svi brodovi imaju nacrtane oči na pramcu, jer se od davnina vjerovalo da je sve što postoji živo biće i da trebaju vidjeti kuda idu.
KAMBODŽA
Iz Vijetnama smo se autobusom uputili prema Kambodži, glavnom gradu Phnom Penhu u kojem živi oko 2 milijuna stanovnika. Bio je potpuno uništen tijekom terora i „ludila“ Crvenih Kmera te ostavljen da propada, da bi se „vratio“ kao jedan od najdinamičnijih gradova jugoistočne Azije. Nalazi se na obalama triju rijeka. To je grad s kaotičnim ulicama čiji je središnji trg prilično skroman. Kambodžanska povijest obuhvaća neka od najvećih umjetničkih postignuća čovječanstva, povijesna mjesta koja pomažu da otkrijete modernu i drevnu povijest Kambodže, ali tu su i mjesta na kojima su se događala neka od najužasnijih djela čovječanstva. U Phnom Penhu se ističe Kraljevska palača i Nacionalni muzej u kojemu se nalaze prekrasna djela tradicionalne umjetnosti.
SIEM REAP
Dalje smo nastavili prema Siem Reapu, malom gradu na sjeveru Kambodže u kojem se nalazi veličanstveni kompleks hramova Angkor Wat.
Moram priznati da ono malo što sam znala o toj zemlji i neimaštini u ovim dijelovima svijeta, nije bilo ni blizu onoga što nas je dočekalo. To je zemlja koja je oblikovana tragedijom, u kojoj baš svaka osoba ima nekoga koga je izgubila i ima svoju priču. Svaki dan im je borba za život. Politička situacija je loša, narod se bori s gladi. Zemlja koja je prije samo 50 godina bila u ratu, u njemu je izgubila skoro pola svog ukupnog stanovništva i to na najokrutniji način, jer su se događala masovna ubojstva. Ipak, to je i zemlja prekrasne arhitekture i čudesne prirode.
JEZERO TONLE SAP
Jezero Tonle Sap jedno je od najvećih slatkovodnih jezera u ovom dijelu svijeta, poznato po svojoj bioraznolikosti.
Ljudi žive na splavima, pa sela koja su na jezeru vrlo često poplave. Zaustavili smo se na jednom od njih. Okružila nas je velika grupa djece. Nisu tražili novac, već su nas molili ako im možemo dati zadaće i pribor za školu. Bez obzira na to koliko su siromašni, koliko nemaju zaista ama baš ništa, kada smo im pružili zadaće svi su stali u red i mirno čekali da dobiju svoju zadaću. Već to je na mene ostavilo posebno jak dojam i bila sam sretna da mogu nešto učiniti za njih. Međutim, ono što me je potpuno osvojilo je izraz njihovih lica kada im date nešto novca, dovoljno je i jedan dolar – toliku zahvalnost niste doživjeli.
Veliki broj djece na ulici prosi ili prodaje raznu robu kako bi preživjeli ili pomogli obitelji. Kada sam to vidjela obuzeli su me razni osjećaji – bilo me sram, uhvatila me ljutnja, jer mnogi ljudi ne shvaćaju da i u 21. stoljeću postoje djeca koja su sretna ako imaju mogućnost ići u školu i za ručak imati zdjelu riže. Utjecaj putovanja poput ovoga na one koji putuju je upravo u spoznaji novih prostora i ljudi, što nas potiče da razmislimo o tome u kakvom svijetu živimo i što je još važnije, u kakvom svijetu želimo živjeti.
ZEMLJA KONTRASTA
Vidjeli smo također i polja smrti, područje koje i danas podsjeća na stravičan režim Pol Pota i Crvenih Kmera. Prolazeći preko blata iz kojeg izviru kosti i zubi, nitko od nas nije smogao snage reći ni riječ. Svuda oko nas su bile masovne grobnice djece, žena, svih žrtava koje su tu ubijene i pokopane za vrijeme brutalnog režima koji je vladao četiri godine Kambodžom.
Naš vodič nam je ispričao da je ostao sam kada je imao 7 godina. Ubili su mu petoro braće i oca, majka je umrla od bolesti, a od ostalih su ga odvojili. Da bi se prehranio, ukrao je jednu ribu. Za kaznu su ga zatvorili u vreću s crvenim mravima. Preživio je i danas je nasmijan, više nego ijedna osoba koju poznam. Kada smo ga pitali kako je to moguće, rekao nam je: “ imam izbor, ili ću žaliti nad sobom ili ću biti sretan, jer je danas lijep dan, imam zdravu djecu i dovoljno hrane da ih prehranim“.
Put prema hotelu protekao je u tišini i u mislima kako ovu priču treba čuti što više ljudi. Kada smo došli u hotel, ugodno nas je iznenadila ljubaznost i uslužnost ljudi koji tamo rade. Nakon svega što smo vidjeli, pokušala sam se priviknuti na ljepotu prirode i mir koji je okruživao hotel. Kambodža je zemlja kontrasta i kao takva zadivljuje.
ANGKOR WAT
Idući dan krenuli smo prema Angkor Watu, najvećoj vjerskoj građevini na svijetu. I vjerujte mi, nijedan film, slika, ništa vas ne može pripremiti na prizor koji ugledate. Ovaj hramski kompleks sagrađen je u razdoblju 1113.-1145. godine u vrijeme kmerskog carstva, a prostire se na oko 2 km2. Šetajući kroz kompleks koji se sastoji od 6 do 10 milijuna kamenih blokova, zastaje vam dah od veličine isklesanog kamena i čini se potpuno nezamislivo da su ljudi u ono vrijeme, bez tehnologije, uspjeli izgraditi tako monumentalne građevine.
Angkor Wat je poznat po svojim kamenim skulpturama, a okolna vegetacija je impresivna. Drveće ima ogromno korijenje koje se zna uspinjati oko hramova poput hobotnice. Zato i ne čudi da su upravo tu snimani i brojni filmovi. Osim ovog kompleksa, u Kambodži se može vidjeti još jako puno ostataka vrlo starih građevina i hramova.
Sve to je ova divna zemlja s prekrasnim ljudima, oblikovana tragedijom, koja toliko treba promjenu, pomoć, oporavak, dostojanstven život, obrazovanje za svoju djecu, bolju budućnost.
TAJLAND
Nakon Kambodže nastavljamo autobusom kroz zadivljujuća prirodna prostranstva i nakon deset sati vožnje dolazimo do glavnog grada Tajlanda, Bangkoka. Grad je prepun suprotnosti. Od predivnih hramova, najvećeg kipa Bude na svijetu koji se nalazi u hramu Wat Pho, hrama zore Wat Arun i mnogih drugih, do noćnog života. Grad kojeg zovu i džungla na asfaltu, oduševit će vas ili šokirati.
Ali vrlo brzo manje pažnje ćete posvećivati njegovoj užurbanosti, a više prizorima koji se nižu pred vama dok krstarite gradom u popularnom prijevozu tuk-tuk. Najveličanstveniji pogled na grad se doživi s vrha zgrade King Power MahaNakhon.
Po danu obavezno posjetite Maeklong Train Market ili najluđu tržnicu na svijetu gdje vlak doslovno prolazi među tezgama prodavača koji ih užurbano miču i vraćaju ovisno o prolasku vlaka.
Još jedna nezaobilazna lokacija za posjetiti je plutajuća tržnica Damnoen Sadauk i definitivno najbolje je doći brodom. Ovo mjesto već 150 godina služi kao ekonomski i turistički centar. Preporuka je da obavezno probate sladoled od kokosa i slatke rižine rezance. Inače originalno ime Bangkoka je i službeno najduže ime grada na svijetu jer se sastoji od 21 riječi.
U gradu djeluje jedna od najživljih zajednica Kineza van Kine. Kineska četvrt je zanimljiva i danju i noću. Po danu prepuna štandova, a noću restorana. Također, mjesto koje obavezno treba posjetiti je nacionalno kazalište gdje možete pogledati ples Apsara. Bogato ukrašeni kostimi, jaka šminka, plesači i plesačice koji rade nestvarne pokrete. Inače, apsare su nebeske nimfe.
Iz Bangkoka smo se uputili u Kanchanaburi, gdje je mnogima poznati most preko rijeke Kwai, koji je dio tajlandsko-burmanske željeznice. Most je tijekom rata bombardiran mnogo puta i odnio je mnoge žrtve. Danas je u funkciji 130 km od ukupno 415 km pruge.
I za kraj, street food u cijeloj Indokini je nešto fenomenalno! Mojih 4,5 kg više nakon povratka s ovog nezaboravnog putovanja, svjedoče najbolje o tome 😊. Ukusi, mirisi, šarenilo, jednostavno vas privlači da sve probate.
Tekst i fotografije: Ana Zajc
Ukoliko ste ljubitelj dalekih putovanja pročitajte i putopis o Indiji.